Je li Memorandum 3 SANU več na dijelu

18.2.2021

Posljednji događaji povezani s idejom velikosrpstva, koje je doživjelo poraze u osvajačkim ratovima što ih je Srbija povela pod vodstvom Slobodana Miloševića, ukazuju da u Beogradu gdje je na čelu države legalno izabrana četnička garnitura, ne odustaju od te političke platforme. Očito se srbijanska politička elita, a nju čine vlada, Srpska akademija nauka i umetnosti i Srpska pravoslavna crkva drže prokušane teze da Srbija ono što je izgubila u imperijalističkim i praktički fašističkim ratovima na području propale Jugoslavije može te ciljeve ostvariti u mirnodopskom razdoblju.

Dvadesetak godina nakon agresivnih ratova što ih je povela Srbija protiv navodne “braće” iz komunističke federacije, ta velikosrpska elita na temelju Memoranduma2 SANU iz 2011. godine uspjela je ne samo relativizirati svoju krivnju, nego na druge prebaciti odgovornost za krvavi rat na području bivše komunističke federacije. Svi važniji ciljevi iz tog memoranduma su ostvareni, jer je umanjena odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, Srbija je stavljena u jednak položaj, pa čak u određenom smislu i povoljniji položaj od stradalih i oštećenih država iz okruženja, a svojim subverzivnim djelovanjem provocirala je nezadovoljstvo u susjednim državama i oslabila oštricu optužbi protiv Srbije.

Uzmimo samo jedan primjer iz hrvatsko-srbijanskih odnosa. Srbija je u progonu ratnih zločinaca stavljena u povoljniji položaj od Hrvatske jer je na temelju protuustavnog sporazuma iz 2006. godine u mandatu Sanaderove vlade između tužitelja za ratne zločine Republike Srbije Vladimira Vukčevića i glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Bajića progonila hrvatske branitelje (slučajevi Purda, Marić, prijetnja optužnicom bivšem ministru obrane Damiru Krstičeviću), dok se Hrvatska ustručavala i još se ustručava progoniti srpske generale iz agresorske JNA i četničke zločince koji žive u Srbiji, pa su tako brojni zločini diljem Hrvatske jednostavno ostali neprocesuirani, iako ne zastarijevaju pa ni danas ne bi bilo kasno pokrenuti ih.

Najnovija zbivanja i događaji ukazuju da velikosrpska i četnička garnitura u Beogradu ne odustaju od svojih planova zacrtanih u Memorandumu SANU od prije devet godina. Nakon neuspjelog vojnog puča u osamostaljenoj Crnoj Gori 2016. godine uz snažnu propagandnu  kampanju u kojoj je vodeću ulogu odigrala Srpska pravoslavna crkva, na nedavnim parlamentarnim izborima pobijedila je velikosrpska oporba koja se otvoreno protivi euroatlantskom putu Crne Gore, iako je ona već članica NATO-a. Ojačana pozicija Srbije koja stalno igra između Rusije, Kine, Europske unije i SAD-a, omogućila je predsjedniku Aleksandru Vučiću da u nedavnom susretu sa albanskim premijerom Hotijem odbije američki prijedlog o priznanju Kosova. S druge strane Vučić je udovoljavajući američkoj međunarodnoj poziciji prihvatio prijedlog da se srbijansko veleposlanstvo premjesti iz Tel Aviva u Jeruzalem, što je pak suprotno poziciji Europske unije. U njoj pak Srbija figurira kao nova miljenica Njemačke i Francuske koje ne odustaju od projekta tzv. Zapadnog Balkana sa Srbijom kao novim liderom u “regionu”.

Sve današnje političke aktivnosti Srbije dio su novog projekta “Srpske akademije nauka i umetnosti” koji je, što je u Hrvatskoj malo poznato, lansiran krajem prošle godine pod egidom “Srpsko pitanje u 20. i 21. stoljeću”. Na čelu odbora koji će se baviti tom tematikom nalazi se predsjednik SANU Vladimir S. Kostić a sačinjava ga još dvadesetak redovnih i dopisnih članova akademije. Cilj je akademije pružiti ozbiljan uvid na znanstvenom i umjetničkom utemeljenju u čitav niz pitanja od vitalnog interesa za Srbiju. Među tim pitanjima su prije svega “Kosovo i Metohija”, kako se u Srbiji službeno predstavlja “kosovsko pitanje”, a zatim položaj srpskog naroda u regiji, zaštita srpske kulturne baštine i utvrđivanje njenog srpskog identiteta, pitanje jezika i demografsko pitanje, ljudska prava, sigurnost i međunarodni odnosi. Na predstavljanju tog novog programa SANU objavljeno je da ne će biti nikakvog posebnog dokumenta kakav je bio Memorandum 2, nego će se organizacijom tematskih simpozija, serijom predavanja, znanstvenim skupovima  te teme neprekidno prisutne i osigurati veća pozornost javnosti.

Nema nikakve sumnje da će se srpski akademici nastavljajući ono što su započeli s prva dva memoranduma baviti i Hrvatskom s pozicija velikosrpskog projekta. To će dakle biti Memorandum3 SANU prezentiran na drugi način, ali s istim ciljem. Što se tiče Hrvatske tu SANU već godinama ima najpouzdanijeg suradnika u promicanju velikosrpskih interesa u Republici Hrvatskoj. Nakon što je premijer Andrej Plenković postao marioneta u rukama vođe velikosrpske kolone u Hrvatskoj Milorada Pupovca, poslije Knina i Grubora mogu se očekivati i drugi ustupci s ciljem da se promijeni temeljni karakter Domovinskog obrambenog rata, te da se Pupovčevom dijelu Srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj učine i drugi ustupci. U tom djelovanja Milorad Pupovac i njegovo velikosrpsko društvo imaju u Hrvatskoj  i značajnu potporu jugonostalgičarski orijentiranih intelektualaca koji samo što ne kažu “Ko nas bre zavadi”. Takvi su, kao Goldstein, Jakovina, Klasić, Markovina, ali i notorna Vesna Teršelič, ovog ljeta u lipnju u Beogradu zajedno sa sudionicima iz drugih država nastalim raspadom Jugoslavije potpisali deklaraciju pod naslovom “Obranimo povijest”. Oni tvrde da je u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije snažan revizionistički pokret, što drugim riječima znači da brane lažnu povijest koju je lansirala totalitarna komunistička Jugoslavija. Deklaracija je proizišla iz projekta koji korespondira s novim “memorandujmom” SANU a njezin moto je bio “Tko je prvi počeo”.

Foto: Srpske zastave u Podgorici nakon što su objavljeni rezultati izbora.

 

Vir Foto i teksta: https://projektvelebit.com/je-li-memorandum-3-sanu-vec-na-djelu/